NEĆU PRESTATI DA TE VOLIM
Ako nekad ne budemo zajedno, ti ćeš biti moja ljubav.
Voleću te i onda kad
budeš mislio da me je sve prošlo,
i biće te u svim stvarima koje budem radila.
Biće te u mojim pesmama,
u mojim džemperima i rukavima,
biće te u svim pahuljama kad zimi bude padao sneg,
biće te u mom sudbonosnom ‘da’
kome god ga budem izgovarala,
u mojim rođendanima,
šarenim haljinama,
u lampicama za Novu godinu…
Biće te u koricama svezaka,
žvrljotinama,
u ulicama,
semaforima,
u porukama,
mejlovima,
na poslu…
I kad mi bude bilo teško, osećaću se kao da te ima,
kad se uplašim,
ponašaću se kao da stižeš svakog momenta
da me uhvatiš za ramena
i kažeš mi
‘Ja sam tu, nemoj da brineš, ne sme tebi niko ništa’ .
Biće te, ljubavi, u mojim napadima smeha i glupiranjima.
Samo te neće biti za stolom kad budem večerala,
neće te biti da vičem
jer si ostavio mokro kupatilo za sobom,
ili potrošio ceo bojler.
Neće te biti svakog petog u mesecu,
da ga proslavimo.
Neće te biti da te stegnem jako za ruku
kad se uplašim nečega,
i neće te biti kad se ujutru probudim
sa moje desne strane.
Kad me svi budu voleli,
ti nećeš biti tu da me voliš.
Neće te biti kad budem obukla venčanicu.
I kad budem prvi put postala mama.
Neće te biti da me zagrliš
i kažeš mi tvoje čuveno:
‘Biću najbolji muž i tata’.
…
Biće neki on.
Neki koji te neće zameniti nikad.
Neki on koji neće znati
zašto bih volela da mi se sin zove Marko.
Neki on koji će mi donositi doručak u krevet
i biti na nivou,
a ja ću čeznuti za tobom
s kojim ću se do popodne vući po krevetu,
pa zajedno da spremamo doručak.
I kad me bude tužnu video
kako u crkvi palim sveću,
reći ću mu da nije ništa,
i da sam se setila nečeg nevažnog,
a paliću je za tebe.
Gde god da si.
I sa kim god da si.
Za tebe i tvoju decu.
I možda te neće biti u decembru
da zajedno čekamo Novu godinu
ili u julu da čekamo tvoj rođendan,
ali biće te u mojoj glavi,
u mislima,
u tetovaži koja nas veže,
i preko koje ću prelaziti prstima
nežno,
zamišljajući da dodirujem tvoju kožu.
Biće te u poslednjoj izgovorenoj reči,
u suzama moje ćerke
kad je prvi put bude ostavio dečko.
Biće te, ljubavi, u mom životu,
čak i onda kad fizički ne budeš tu,
jer nikad,
baš nikad,
neću prestati da te volim.
KATARINA ISAILOVIĆ 5. JULA 2018. GODINE
Devojkoooooooo, šta nam to radiš? Divno!!!
ОдговориИзбриши♥ ♥ ♥
ИзбришиJa ne znam Kajo kojim rečima više da opišem magiju koju ti stvaraš, suze koje svaka napisana reč donosi, emociju koja bi i najhladniji osobu na svetu zadrmala.. Kapa do poda. Tvoja majurka. ❤
ОдговориИзбришиOhhhhh, hvala ti Miličice moja! ❤
ИзбришиMislim da se u životu nisam tresla ovoliko poslije pročitanog nekog teksta. Ovaj tekst je nešto nevjerovatno i nešto zbog čega ti srce stane kada pročitaš.. Iako malo pišeš na ovom blogu, mislim da sa svakim svojim tekstom mnoge nas dotakneš baš tamo gdje najviše boli...
ОдговориИзбришиHvala ti puno! 😘
ИзбришиKaca preeeelep tekst,vidi se da pises iz srca i to je najvaznije. Nastavi da pises i da nas pogadjas svakom svojom recenicom,predobre su.
ОдговориИзбришиZahvaljujem se od srca!
ИзбришиPlačem...
ОдговориИзбришиKao i svima koji daju komentare poput tvojih... GLAVU GORE!
ИзбришиKajo, ovo je prelepo, hvala ti za svaku napisanu reč koja je baš uvek na mestu,tamo gde treba. Za svaki napisan tekst koji me rasplakao u trenutku kada sam se gušila, a nisam mogla da zaplačem. I za kjnigu, koju ću čuvati da pokažem svojoj deci! Šaljem ti ljubav ogromnu i neopisivu rečima. ❤
ОдговориИзбришиJoj, kako divne reči! Puno ti hvala, nadam se da će i tvoja deca biti oduševljena jednog dana kao što si ti sada. Pozdrav!❤
ИзбришиHvala ti sto postojis !!!!
ОдговориИзбриши♥ ♥ ♥
ИзбришиRasplakala si me totalno sa ovim tekstom... Apsolutno si me ostavila bez reci. Jos taj peti jul, prokleti peti jul i nama je tako vazan. I mi smo petog jula skocili u nesto nepovratno a nismo sudjeni da budemo zajedno do kraja. Molim te nikad nemoj prestati da pises. Svaka cast! ❤️
ОдговориИзбришиSuze mi idu dok citam❤
ОдговориИзбришиŽeno veze nemas
ОдговориИзбриши