NA TVOJ ROĐENDAN
Mogu ja bez tebe,
uveravam te,
lako,
ležerno,
kao
najsrećnija
žena na svetu.
Ne fališ mi.
Uživam u drugim ljudima,
smejem se,
sama svoju haljinu zakopčavam
i sama je svlačim.
Ponovo sama
nosim
svoje kese
iz marketa,
za to mi nije
potreban muškarac.
Moji prsti ne drhte
kada stavljaju
parfem
koji si ti voleo
i želudac je
na svom mestu
kada te,
sasvim slučajno,
sretnem
u gradu
u kom si me
nekada voleo.
Ne skrivam se
i ne crvenim,
kad u društvu
spomenu tvoje ime.
Ne lupam čaše
na našu pesmu
i ponovo
volim sebe
onako kako je
trebalo ti da me voliš.
Ne priželjkujem
tvoj povratak
i ne molim se Gospodu
da ti budeš
otac mojoj deci.
. . .
A onda mi dođe
taj jedan dan
u godini.
Da me podseti
šta sam to zaboravila.
Prokleti jul.
Dođe mi dan
kad ne izlazim,
ne srećem ljude
i ne razgovaram
ni sa kim.
Dan kad si rođen.
I budem srećna.
Pustim našu pesmu,
napravim tvoju
omiljenu tortu,
stavim svećice,
rođendansku kapu na glavu...
Ma i
“Danas nam je
divan dan”
ti otpevam.
I sama,
kao dete,
radnosno ugasim svećice.
Srećna
kao da smo ih
zajedno ugasili.
Shvatim da sve
zapravo mogu sama.
I kapicu na glavi da nosim,
i svećice da duvam,
i pesmicu otpevam...
I da se zahvalim sebi
u tvoje ime.
Al’ me zaboli
što ne mogu
samu sebe
da zagrlim.
Onako kako si me
ti grlio
s leđa,
oko struka,
kad god bih
tražila
da “samo još jednom”
upališ svećice.
Zaboli me
u grudima.
Osetim prazninu.
A onda samu sebe izgrdim.
Zar nakon
toliko godina
od tvog odlaska
slavim tvoj rođendan
kao da živiš tu?
Kao da spavaš
u mom krevetu
i kao da baš svakog trena
možeš da me vidiš
kako ti,
kao malo dete,
usplahireno
i ove godine
čestitam rođendan?
I uvek obećam,
iako znam da lažem,
da je ovo poslednja godina,
da se sledeće
neću ni setiti
tog prokletog jula.
Da ću se probuditi
i provesti dan
kao i svaki prethodni.
Onda mogu reći
da sam te pobedila.
Hoću,
pobediću te.
I hoću,
slaviću jednog dana
rođendan
nekom njemu,
koji neće otići
kao što si ti otišao.
Nekom njemu
čije ruke
neću morati
da zamišljam oko struka
kao što godinama unazad
zamišljam tvoje.
Hoću, dragi,
pobediću te!
KATARINA ISAILOVIĆ, 24.12.2018.
uveravam te,
lako,
ležerno,
kao
najsrećnija
žena na svetu.
Ne fališ mi.
Uživam u drugim ljudima,
smejem se,
sama svoju haljinu zakopčavam
i sama je svlačim.
Ponovo sama
nosim
svoje kese
iz marketa,
za to mi nije
potreban muškarac.
Moji prsti ne drhte
kada stavljaju
parfem
koji si ti voleo
i želudac je
na svom mestu
kada te,
sasvim slučajno,
sretnem
u gradu
u kom si me
nekada voleo.
Ne skrivam se
i ne crvenim,
kad u društvu
spomenu tvoje ime.
Ne lupam čaše
na našu pesmu
i ponovo
volim sebe
onako kako je
trebalo ti da me voliš.
Ne priželjkujem
tvoj povratak
i ne molim se Gospodu
da ti budeš
otac mojoj deci.
. . .
A onda mi dođe
taj jedan dan
u godini.
Da me podseti
šta sam to zaboravila.
Prokleti jul.
Dođe mi dan
kad ne izlazim,
ne srećem ljude
i ne razgovaram
ni sa kim.
Dan kad si rođen.
I budem srećna.
Pustim našu pesmu,
napravim tvoju
omiljenu tortu,
stavim svećice,
rođendansku kapu na glavu...
Ma i
“Danas nam je
divan dan”
ti otpevam.
I sama,
kao dete,
radnosno ugasim svećice.
Srećna
kao da smo ih
zajedno ugasili.
Shvatim da sve
zapravo mogu sama.
I kapicu na glavi da nosim,
i svećice da duvam,
i pesmicu otpevam...
I da se zahvalim sebi
u tvoje ime.
Al’ me zaboli
što ne mogu
samu sebe
da zagrlim.
Onako kako si me
ti grlio
s leđa,
oko struka,
kad god bih
tražila
da “samo još jednom”
upališ svećice.
Zaboli me
u grudima.
Osetim prazninu.
A onda samu sebe izgrdim.
Zar nakon
toliko godina
od tvog odlaska
slavim tvoj rođendan
kao da živiš tu?
Kao da spavaš
u mom krevetu
i kao da baš svakog trena
možeš da me vidiš
kako ti,
kao malo dete,
usplahireno
i ove godine
čestitam rođendan?
I uvek obećam,
iako znam da lažem,
da je ovo poslednja godina,
da se sledeće
neću ni setiti
tog prokletog jula.
Da ću se probuditi
i provesti dan
kao i svaki prethodni.
Onda mogu reći
da sam te pobedila.
Hoću,
pobediću te.
I hoću,
slaviću jednog dana
rođendan
nekom njemu,
koji neće otići
kao što si ti otišao.
Nekom njemu
čije ruke
neću morati
da zamišljam oko struka
kao što godinama unazad
zamišljam tvoje.
Hoću, dragi,
pobediću te!
KATARINA ISAILOVIĆ, 24.12.2018.
Voli te tvoja šapčanka, samo tako nastavi❣
ОдговориИзбришиUzvraćam ljubav ♥
Избришиk a j o o o o o o o
ОдговориИзбришиm o l i m m m m m ?
ИзбришиTi si ljubav.
ОдговориИзбришиJako lep kompliment. Hvala ti.
ИзбришиMolim te, preboli vise tog lika i idi kod nekog psihologa. Pricam ti ovo iz najbolje namere, ne da bih te uvredila ili bilo sta, vec u svrhu tvoje dobrobiti. Nije zdravo da toliko dugo ne mozes da prebolis istog lika, to rade klinke od 13 godina, pliz.
ОдговориИзбришиNisi me uvredila. Naprotiv, nasmejala si me. Veliki broj tekstova su plod moje mašte. Zar misliš da svaki pisac piše samo i jedino o svom životu?
ИзбришиNi za kim ne patim, ne prolazim kroz krizu, srećno sam zaljubljena 4 godine, šta više - često kačim naše slike na profil na kom pišem. Zaista mi ništa ne fali, niti patim za nekim, a što se tiče psihologa, onda kad budem smatrala da mi treba razgovor, vrlo rado ću ga posetiti.
Pozdrav!